Vozač motornog vozila upravlja vozilom unutar gradskog područja te u međumjesnom i međunarodnom prometu. Obavlja poslove pripreme vozila za prijevoz, vodi prijevoznu dokumentaciju, otklanja manje kvarove na vozilu, preuzima teret u prijevozu, nadzire utovar i istovar te vodi brigu o njegovoj zaštiti. Nakon završetka obrazovanja i određenog radnog iskustva polaznik se kroz stručno usavršavanje može osposobiti za vozača autobusa, taksi vozača i autodizaličara.

Zdravstveni zahtjevi i funkcionalne sposobnosti potrebni za ovo zanimanje: uredan vid, uredan dubinski (prostorni) vid, uredan noćni vid, raspoznavanje boja, uredan sluh, sposobnost funkcionalnog glasovno-jezično-govornog izražavanja u svrhu uspostavljanja komunikacije, uredno kognitivno, emocionalne, psihomotoričko i perceptivno funkcioniranje, uredna funkcija dišnog sustava, uredna funkcija mišićno-koštanog sustava, uredna funkcija srčano-žilnog sustava, uredna funkcija krvi i krvotvornog sustava, uredna ravnoteža i stabilno stanje svijesti.

Vozač uglavnom radi u zatvorenom prostoru, tj. u kabini vozila. Zbog prirode posla ponekad radi i vani (utovar i istovar robe, carinski pregledi i sl.).

Vozač posao obavlja u sjedećem položaju. Poslove održavanja uglavnom obavlja izvan vozila, što ponekad podrazumijeva rad u vrlo neugodnim uvjetima (vlaga, izloženost ispušnim plinovima, kiša, snijeg itd.). Radno vrijeme vozača može biti vrlo različito. Vozač je na putu katkada i po više dana. Za to vrijeme se odmara u motelima, prenoćištima, a katkada i u kabini vozila. Duga vožnja može biti monotona, što je opasno zbog pada koncentracije i budnosti. Vožnja noću opasna je i zbog smanjene vidljivosti. Neugodna je i vožnja u otežanim vremenskim uvjetima, primjerice pri poledici i snijegu.

Zanimanje je rizično, zbog opasnosti od prometnih nesreća gdje su moguće ljudske žrtve.

Rad vozača je fizički naporan, te ga ne mogu obavljati osobe lošeg općeg zdravstvenog stanja, osobe s oštećenjima kralježnice, oboljenjima bubrega, te psihički nestabilne osobe.